.... Zapravo....obožavam tišinu. Uživam se svojom tišinom prosuti po tebi.....njome ući u svaku poru tvog tijela... Ljubim te....tišinom.. IDA ELFRIDA.bloger.hr
Završio je prvi dan , a za njim i drugi dan toliko očekivane državne mature.
Je li ili nije procurila vijest o eseju na temelju teksta "Zločina i kazne" ne zna nitko: čak ni oni relevantni koji su se pojavili u emisiji Otvoreno. Kako je provedena po hrvatskim školama ...ne zna se ni to.
Znam samo , da > pismo majke Raskoljnikova s detaljima udaje njegove sestre< nisu znali interpretirati oni učenici, koji lektiru čitaju s interneta...A ima ih i te kako.
Znam i to, da stres počinje na vratima učionice kada se pojavi...na pr...
učenik putnik, koji je zaboravio osobnu kartu.....Tada se sjatilo iz zbornice učeno Povjernstvo i pušta izbezumljenog učenika s djačkim pokazom u razred.
A školski hodnici, dugački i hladni, čuvani su poput najčuvanijeg zatvora...Do wc učenik u pratnji dežurnog nastavnika ; nakon završenog pisanja , učenik niz stepenice pored svih nazočnih "patrola na hodniku" do izlaza iz zgrade,......Užas jedan!
Primorac se na upite novinara nije oglasio, a novi ministar Fucks ili tako nekako, nije se ni pojavio u javnosti...Nitko ništa ne zbori pametnoga , a kamo li da se dozna išta o curenju Dostojevskog večer prije.
Ni ja ništa ne znam osim, da sam se ohladila, pothladila i prehladila boraveći puna četiri sata na hodniku kao "čuvarica reda i mira".
Svaka čast............
Ponajčešće ljubav znači rat. Borba u kojoj svatko nastoji da ščepa za vrat onog drugog. Sastoji se od ljubomore, posjedovanja, pripadanja, čak u odnosima koji izgledaju najširokogrudiji. Kao u svim drugim bitkama i u ovoj padaju žrtve. Uvijek postoji jedan koji voli više nego drugi, jedan koji pati, drugi - koji pati zato što nanosi patnju. Na sreću, ne pate uvijek jedni te isti, pa odnos može da se preokrene. Ali, postoji i izvesna nježnost koja nam pomaže da prihvatimo onog drugog, a koja se sastoji od povjerenja i dostojanstva. No, žalosno je što ljudi uvijek nastoje da dobiju na jednoj strani ono što su izgubili na drugoj. Malo ih je koji su zadovoljni položajem i svojim materijalnim stanjem. Oni pokušavaju da to nadoknade na račun drugih u svojim ljubavnim odnosima, jer žele nešto da se "ušićari". Dobija se, dok sve ide svojim tokom. Osim toga, u ljubavnim odnosima postoje "smicalice" kojima se možemo poslužiti, te ostaviti partneru da posumnja da li ga uopće volimo....?
(Fransoaz Sagan)
**************************************
Stavila sam ovaj odlomak jer je iskren do bola i jer se s ovim tekstom ne slažem.Naime ; govori o (ne)ljubavi, a tu zagrada za negaciju i treba i ne......treba
Naredila sam sebi : smile on the face.......I uspjelo mi jpriznajem, da je baš ružna slika tužno biće..
Shvatih jedno: poslovice o sreći su shit ...i nije istina da sreća prati samo hrabre , da poslije kiše uvijek dolazi sunce......
Danas malo pozitive i od mene : moja vedra narav bude ponekad "prignječena" kao opušak cigarete...Hvala blogeru @pu...što nije ostavio veliku pepeljaru ispred svijeta pušača........
Ana
Danas je dan kad sebe odstranjujem iz relativno normalnog bića...
Recimo, da i jesam relativno normalna osoba s manama koje se odmah vide , s vrlinama koje otkrijem kad hoću.
Zašto ovo pišem ( kao da se stavljam na stup nek' mi sude ) zato ,; jer sam ranjena i uopće me nije briga hoće li mi itko dati spasenje s oprostom ili bez njega.
A nedjelja je tek popodne,
I sunce je nad Splitom.
Sva zloća vanjskog svijeta na hrpi opstaje , a ja je ne uspijevam zaobići.......
san je san....san si ti.
san su komadići kazani u minutima koje otkidam od sna
da bismo preživjeli veče.
San je apsolutna varka svima koji se nadaju budjenju s osmijehom gledajući sebe u ogledalu.
Tko sam ja koja spavam bez snova?
Ana
kao usamljenik koji boga budi
idem sudbom i vrebam
u besmrtnoj misli besmrtni znak
što vodi u večernje vatre juga
pođi sa mnom u sumrak
gdje pogled po nebu bludi
gdje zamirem i slivam se
poput bujice
među tvoje jauke gladne
i među tvoje uzdisaje divlje
što zvone kao razmahani bič
spleten od zlatnih okova
o da mi je znati
tko li te je
i zašto i kada
za mene okovao
da mi je znati samo
dok se tako izvijaš
kolike su ti boli
dok se u tebi širim
kao zalogaj kruha
kao nakupljene suze
kao tvoje grudi ispunjene
s dva slova iz naša dva imena
www.andriano01.bloger.hr
Kad ti postanem ista
kao vjetar
kao trava
što u svome plesu zavodi ljude
Kad budem nalik
na neke pretke
najdražu knjigu
i njene retke
nemoj se pitati kamo sam pošla
jer tu sam
Kada ti postanem ista
kao stablo
kao klupa
što u svojoj sjeni ugošćuje
Kad budem nalik
na nespokoje
najdražu sliku
i njene boje
nemoj se pitati gdje li sam bila
jer tu sam
Kada ti postanem ista
kao vrijeme
kao ljubav
što je u nama i grč i dodir
Kad budem nalik
na noći duge,
vlakove, barke,
mora i pruge,
nemoj se pitati kamo sam pošla
jer ostajem.
Ana Ahmatova............
Volim svaku njenu riječ
ana
Opet grubi dan za me........Bura vazdan se ćuti, ma sad i priko mire....a ja pensan cilo jutro kako bi ladne ruke vajalo stoplit uza te....Vajalo ili tribalo oli jeno zdrugin , ma deboto , ne mogu
sebe umirit tot samu u ovme otužneme danu , nediji , kad ovako ledena vapin za toploton koje ni za lik......Kako svit može bit vako leden , a samo mi ruke triba stoplit ?
Zaludu sve..........jope san tot i jopet sama.
a fumari ...dim kaže, da u kući svita ima...........
reci iskreno ;
kad se jutrom probudiš, nosiš li svoje snove skrivene u džepovima
ili
zaboraviš svaki san , ma kakav bio?
Ana
Teorijski, mi znamo da se Zemlja okreće,
ali u stvari to ne zapažamo;
zemlja po kojoj hodamo
izgleda nam kao da je nepomična,
i mirno živimo na njoj,
isto tako je i s vremenom čovjekovog života.
M. Proust (A lumiere des jeunes filles en fleurs)
...........vrijeme se kreće živjeli mirno ili trepereći poput travke kojoj ni od vjetra ne prijeti opasnost , koju nije upoznala.